Odlomci iz Vlaške magije, amajlije u vlaškoj magiji, cvet lešnika

Moć leskinog cveta

 Leska (Corylus avellana) je uz hrast i koprivu, gromovnikova biljka, reći će Vlasi. Leskovi krstovi ostavljaju se po savetima vlaških  vračara da štite useve od grada. Od ovog drveta i danas se pravi koledarski štap  a od grane leske teše se i štap za pomane ili se pale vatre za one koji su umrli bez sveće.

Korica knjige Vlaška magija 1

Korica knjige Vlaška magija 1

– Verujemo da svetlo koje daju goruća leska, burjan, loza i šlj va na Vavedenje i Đurđevdan mogu da osvetle put onima koji su preminuli iznenada pa se njihova duša teško snalazi po onom svetu, – kaže Desanka Perić, ističući da se za paljenje ovih vatri granje ne sme dovoziti na kolima ili životinjama već ga mora doneti isključivo čovek, noseći ga na rukama ili leđima….

Ali iza ovih škrtih podataka koje će o leski ispričati svaka vlaška vračara krije se potreba da se zamaskira mnogo važnija priča o leski kao vekovno dugoj amajliji  koja je mnogima spasila život i ostvarila neverovatne želje. One je taje ali ne iz zlobe.

Ta se priča retko gde može čuti jer se veruje da će prevelika popularnost oduzeti moć ovoj, kako kažu od samog Boga datoj mađiji. A uz to podgreva maštu mnogih doseljenika i Roma koji čak i da nas za leskinu amajliju nude mnogo novca verujući da će pomoću nje moći da bez problema otvore svaku bravu ili katanac.

Ipak etnolog Paun Durlić iz Majdanpeka, inače strasni sakupljač podataka o vlaškoj tradiciji  izmamio je ceo ritual i obelodanio za što stablo leske kod Vlaha prati pridev božansko.

Sve je čini se počelo od verovanja da čak i zmija koja se ničega ne boji i sve joj se može, preza od leske. U Timočkoj krajini bi se svi mogli zakleti da nikada nisu videli zmiju kako sklupčana boravi pored ove biljke a da se i ne pomisli da bi se uz nju uspuzala, kaže Durlić.

Tako je štap leske od vajkada korišćen kao verni pratilac pastira i drugih namernika po šumama i poljima. A potom se drevni narod dosetio da tako veliku moć ove biljke može iskoristiti i za sebe pa je od viših sila zatražio pomoć za pravljenje čudotvorne zaštite.

Leska po verovanju ima crveni – muški i roza – ženski cvet. Oni opadaju samo jednom u toku godine, na Đurđevdan u ponoć i to munjevito u samo jednom trenutku. Najvažniji i najteži detalj ovog rituala Jarba fjeruluj (gvozdena trava) je uhvatiti taj momenat i cvet koji  opada zadržati u belom čaršafu.

Kasniji tok je lak i od skora se na njemu iskušavaju mnogi. Nekada davno međutim, Jarba fjeruluj bio je verovatno jedini ritual u vlaškoj magiji koji je vodio isključivo muškarac (naravno i tada na nagovor i po uputstvima vlaške vračare).

– Muškarac je danima pre Đurđevdana obilazio okolinu tražeću pristupačno mesto da uhvati cvet leske kada se sam otrgne ali pre nego što dotakne zemlju. Ispod stabla bi postavljao beli komad platna natopljen voskom –  priča etnolog Paun Durlić. – Sa sobom je morao da ponose i malu čauru sa poklopcem izrađenu od brekinje. Nju je prethodna tri dana i noći držao u posudi sa svetom vodicom donetom iz tri manastira.

Za ovaj svečani čin muškarac je morao baš kao i kada vračare dejstvuju, da bude okupan, u potpuno čistoj beloj odeći i da se suzdržava od seksualnih odnosa. Kada na Đurđevdan stane pod lesku mora lagano skinuti sve sa sebe a potom licem okrenutog prema istoku da zažmuri i među rukama razapne platno. Tačno u ponoć vazduh za titra od  laganog pada leskinog cveta. Muškarac nad njim hitro mora sklopiti platno, kaže Durlić, a potom se, ne ispuštajući ga, ponovo treba obući i bez reči vratiti u kuću.

Tokom puta cvet se u platnu pretvori u figuru deteta. Crveni podseća na dečka a roze dobije obrise tela devojčice. U blizini kuće pod nekim drvetom platno se otvori i pod mesečinom se proveri koja je figura. Cvet koji asocira na muškarca stavlja se u već pripremljenu čauru i amajlija je gotova. Onaj drugi muškarcu ne može da posluži u odbrani od nasilja, pa ga je ovaj unosio u kuću i darivao nekoj ženi.

 I danas se tvrdi da  je ženski cvet leske od velike pomoći kod nerotkinja i ženske magije uopšte. A muški u čauri štiti  od vatrenog oružja, noža, sablje… Svega što zasvetli  kao munja ili puca kao grom U ratu ili vojsci muškarci čauru moraju nositi uz samo telo. Samo u slučaju opasnosti čaura se može i otvoriti i usmeriti da deluje u  prav cu odakle ona dolazi. Ispitanici Pauna Durlića kunu se da je i tada njen efekat zaštite neverovatan, baš kao i  kod pokušaja da da se otvore katanci ili bilo koje druge brave i okovi.

Jarba fjeruluj gubi svoju moć ako se njome počini neki zločin ili prevara, kada se unese u crkvu ili se ne skida prilikom vođenja ljubavi. Ako opstane amajlija se pred kraj života  predaje  u amanet nas ledniku. I taj čin propraćen je misterijom i mora ostati tajna muškaraca koji daje i onoga ko prima amajliju. Ona se ne sme ni prodati jer kažu kada je neki čovek iz Gornjana podlegao dosadnom Ciganinu i pristao da za veliki novac zameni cvet leske, iz čaure je izbila jaka bela svetlost preteći da ga sprži. Otuda valjda i strah da se o samoj amajliji čak ne sme ni govoriti izvan kruga  najbližih.

Druga vrsta zaštite od drveta leske pravi se na Preobraženje i danas je mnogo popularnija jer je ova amajlija lakša za izradu. Onaj ko je priprema treba posle ponoći, ali pre prvih petlova, da ode do prve leske i tamo ubere plod sa tri lešnika. Mora biti nag i dok malo kasnije ode da ubere i rascvetalu paprat koju je ranije već ošacovao u blizini.

Kada se vrati kući popodne, od tri ubrana izabere najlepši lešnik i sedeći na kućnom pragu probuši ga iglom i iščačka jezgro. U praznu ljuskicu stavi trunku žive, zlato sastrugano sa prstena, prah mermera, plovkino perce, nokat vanbračno rođenog deteta, deo koščice ptice carić, malo tamjana, travku koja je ostala na polju nakon kosidbe i cvet paprati. Takav lešnik ispričale su vračare Durliću, zalije se voskom i nad njim se uz upaljenu sveću, tu na pragu, izgovara basma: “Kako niko ne uhvati živu, kako kosa ne poseče travku, kako pero ne ukvasi voda, kako rđa ne prekrije zlato, kako je neuhvatljiv mali carić, tako mene metak da ne hvata. Nek’ ode u rascvetanu papr at…”

Ovaj pre svega vojnički lešnik (Aluna) pripremaju i žene za svoje sinove i muževe bilo da idu u rat ili samo na odsluženje vojnog roka, pričala je Durliću Javorka Janković iz Gornjana. Mnoge vrač- are ga čak na dan Preobraženja umnožavaju  tako da ga po potrebi kasnije mogu davati svima. Jer savremeni muškarac vlaške nacionalnosti u novoj društvenoj zajednici, u školi ili kasnije na poslu počinje sa podozrenjem da posmatra svet verovanja njihovih žena. Opterećen dilemom koji je od dva sveta (između kojih se cepa) istinitiji, on pre nego što uzme amajliju od vračare, želi i da je proveri.

Tako su  retki skeptici prema svojoj vekovnoj religiji, kako kaže Durlić, vojnički lešnik vezivali psu ili petlu oko vrata a potom pucali u njih po dvorištu. Kunu se da ni jednom od njih ni dlaka nije opala. Zato i  te kako pristaju da im se  ova amajlija ušije u postavu sakoa. Ili je uz važna dokumenta nose u svom novčaniku. Šta više u nov ije vreme veruju da Aluna štiti i od saobraćajnih  nesreća, na rižičnim radnim mestima pa čak i u pohodima na  kafane gde često zna da izbije tuča….

A vrhunac novoverstva svakako je izjava jednog starca iz zaseoka Krš koji tvrdi da od kada kod sebe ima lešnik još nijednom nije izgubio na kartanju.    

(Odlomci iz knjige Vlaška magija 1 Jasne Jojić)

 

KAKO DO KNJIGE

Originalne knjige „Vlaška magija 1“, „Vlaška magija 2“, „Čuda vlaške magije“, „Magija biljaka – i lek i amajlija“, „Magijski kalendar za crvena slova“, „Magijski kalendar za srećne dane“ i sve druge knjige čiji je autor Jasna Jojić naručuju se na telefone: 065/ 216-416-0  i  011/ 2452- 019 i kupuju na kiocima „Future plus“ i u „Maxi“ i „C marketima“, a u Crnoj Gori u objektima Rokšpeda i megamarketima. Knjige Jasne Jojić koje se prodaju preko internet sajtova, na uličnim tezgama i sajmovima i u STR prodavnicama,… su pirati – falsifikati i u njima nećete čitati originalne tekstove.

OBAVEŠTENJE

Sadržaj sa ovog sajta  ne sme se kopirati ili reprodukovati u bilo kom obliku, elektronskim ili mehaničkim sredstvima, uključujući fotokopiranje i  presnimavanje bez predhodnog pismenog odobrenja autora. Informacije sa ovog sajta namenjene su u obrazovne svrhe i ne treba ih koristiti za dijagnostikovanje i lečenje zdravstvenih problema, bez konsultovanja stručnog lica. Autor i izdavač ni na koji način nisu odgovorni za neprimereno korišćenje podataka sa ovog sajta ili iz knjiga Jasne Jojić.